Glazba kao način regulacije emocija: uloga uživljenosti u glazbu i usredotočene svjesnosti

Apstrakt

Cilj ovoga istraživanja je bio utvrditi međuodnos usredotočene svjesnosti, uživljenosti u glazbu i regulacije emocija glazbom kod ljudi različitog glazbenog ukusa. U istraživanje se krenulo od pretpostavke da uživljenost u glazbu znači mogućnost dubokog „uranjanja“ u glazbeno iskustvo te time i veću mogućnost emocionalne regulacije glazbom. Nasuprot tome, usredotočena svjesnost kao potpuna osviještenost aktualnog trenutka ili stanje svijesti u kojem se pažnja namjerno usmjerava na vlastite doživljaje (tjelesne senzacije, osjete, misli ili emocije), bi mogla otežati mogućnost prepuštanja glazbenom iskustvu. S ciljem provjere ovih pretpostavki provedeno je istraživanje na 252 sudionice kasne adolescentne i odrasle dobi koje su pored instrumenata namijenjenih ispitivanju uživljenosti u glazbu, usredotočene svjesnosti i regulacije emocija glazbom procijenile i svoj glazbeni ukus. Rezultati su pokazali pozitivnu povezanost između preferencija različitih glazbenih stilova glazbe i uživljenosti u glazbu, kao i između uživljenosti u glazbu te različitih strategija reguliranja emocija glazbom. S druge strane, usredotočena svjesnost je bila negativno povezana i s uživljenošću u glazbu i s većinom strategija reguliranja raspoloženja glazbom. Provedene regresijske analize su pokazale da je uz kontrolu glazbenog ukusa, uživljenost u glazbu pozitivan prediktor svih strategija reguliranja emocija dok je usredotočena svjesnost negativan prediktor otpuštanja negativnih emocija te zaboravljanja neželjenih misli i osjećaja pomoću glazbe.